ČLANCI

Malo o ljubavi

Malo o ljubavi

Čitav svoj život težimo priznanju. Još od malih nogu uče nas kako je za uspjeh potrebno puno raditi, odricati se, biti uporan. Sve kako bismo zadobili priznanje okoline, uvažavanje, našli svoje malo mjesto pod suncem, po mogućnosti što bliže vrhu. Tamo negdje iznad oblaka, jer je od tamo pogled za mrvicu ljepši.

E pa sad, ovo što ću vam reći moglo bi vam doći kao hladan tuš na netom osunčanu kožu. Uvažavanje i priznavanje od drugih vam nije potrebno. Pogotovo ako želite živjeti sretan život. Potrebno vam je samo da volite ono što radite i da volite ono što jeste. Kad to učinite, bit će vam mnogo lakše zavoljeti svijet oko sebe. Toliko je jednostavno. Ono što nije jednostavno je otpor na koji ćete pritom naići. Pokušat će vas ukalupiti, obratiti za “svoju stvar”, uvjeriti vas kako je život težak, prepun bola, a jedini način kako umanjiti tu agoniju jest prikloniti se onome što većina radi. Ako većina glasa za stranku na vlasti i vi morate tako. Ako većina štedi za crne dane, to svakako učinite i vi. Ako vam djeca uče tri jezika, vi ih upišite i na četvrti. Da se razliku od vršnjaka, barem po nečemu.

Nastavi čitati Malo o ljubavi

Govor duše

Govor duše

Kad bi barem duša mogla govoriti. Mogla bi mi reći što je tišti, sa mnom podijeliti radosti i tuge, ušuljati se u moje snove i uljepšati maštanja. Kad bi barem mogla.

Pričali bi o svemu. O tome kako mi je započeo dan, sunčan, kišan ili maglovit. Koga sam sve susreo na putu do posla, kome sam stao na nogu u tramvaju. Koga sam poprijeko pogledao, a kome se nasmiješio. Moja duša znala bi sve o meni. Ništa joj ne bih zatajio. Ipak, to je moja duša.

Zaplesali bi tango života, moja duša i ja. Strastveno, skladno, zanosno. Putovali bi svijetom, bilo bi nas posvuda. Tražili bi srodne duše, moja duša i ja. Gledali bi na sve strane svijeta. Ona bi hodala ispred mene, a ja iza nje. A onda bi promijenili smjer. Nikad se ne bi ljutila na mene, ja na nju još manje. Budno bi pazila da me ne zanesu očaj i praznina. A ja bih je čuvao od hladnoće ljudi i skrivao od znatiželjnih pogleda. Kad bi barem moja duša mogla govoriti.

Govoriti ne zna, ali je ponekad čujem kako pjeva. Sklada predivne melodije, poput kakvog klasika. I ne brine je previše tko je sve sluša. Dovoljno joj je da zna kako je ja čujem. Dovoljno da bi bila sretna. Moja duša govori kroz pjesmu. Nastavi čitati Govor duše