Govor duše

Govor duše

Kad bi barem duša mogla govoriti. Mogla bi mi reći što je tišti, sa mnom podijeliti radosti i tuge, ušuljati se u moje snove i uljepšati maštanja. Kad bi barem mogla.

Pričali bi o svemu. O tome kako mi je započeo dan, sunčan, kišan ili maglovit. Koga sam sve susreo na putu do posla, kome sam stao na nogu u tramvaju. Koga sam poprijeko pogledao, a kome se nasmiješio. Moja duša znala bi sve o meni. Ništa joj ne bih zatajio. Ipak, to je moja duša.

Zaplesali bi tango života, moja duša i ja. Strastveno, skladno, zanosno. Putovali bi svijetom, bilo bi nas posvuda. Tražili bi srodne duše, moja duša i ja. Gledali bi na sve strane svijeta. Ona bi hodala ispred mene, a ja iza nje. A onda bi promijenili smjer. Nikad se ne bi ljutila na mene, ja na nju još manje. Budno bi pazila da me ne zanesu očaj i praznina. A ja bih je čuvao od hladnoće ljudi i skrivao od znatiželjnih pogleda. Kad bi barem moja duša mogla govoriti.

Govoriti ne zna, ali je ponekad čujem kako pjeva. Sklada predivne melodije, poput kakvog klasika. I ne brine je previše tko je sve sluša. Dovoljno joj je da zna kako je ja čujem. Dovoljno da bi bila sretna. Moja duša govori kroz pjesmu.

Nauči slušati pjesmu svoje duše. Neka ona pokloni melodiju tvojim stihovima. Ti budi njezine riječi, dozvoli joj da ih uglazbi. Jer tako govori duša – kroz pjesmu. Ili jednostavno šuti. A kad šuti, šuti duboko, neugodnom samačkom tišinom. Nešto kao kad se popneš na najvišu planinu i iz svega glasa vikneš očekujući jeku, a zauzvrat dobiješ muk. Turobna tišina tvoje duše. Tad bi se trebao zapitati gdje je nestala pjesma, gdje se sakrila njezina melodija. Zašto nije uglazbila tvoje stihove. Šuti, jer se ne želi miješati u ono što radiš. Kad bi činio ono što joj je po volji, pjevala bi. Ovako šuti. Čak niti ne plače, jer te ne želi dodatno rastužiti.

Nauči prepoznati tišinu svoje duše. Upitaj je zašto šuti. Dobaci joj koji novi stih, promijeni rimu, u nadi da će zapjevati. Ako zapjeva, na dobrom si putu. Kad si uznemiren i mrzovoljan i ništa ti ne ide od ruke, kad te znakovi na putu udaraju posred čela a ti i dalje hodaš u istom smjeru, kad lomiš ruke i noge ali ne posustaješ, tada znaj da tvoj izbor nije i izbor tvoje duše. Lijepo je slušati dušu kako pjeva, dok joj ti pišeš riječi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *